Da bi usmeno prevođenje bilo uspješno, osim stručnosti, znanja, vještina i svih kvaliteta koje prevoditelj posjeduje, jako je važno dobro se pripremiti. A to znači da se prevoditelj mora upoznati s tematikom odnosno terminologijom, da će si po potrebi izraditi mali dvojezični glosar, ispisati imena sudionika, pročitati zapisnike s prethodnih susreta ako oni postoje, da će si definirati kratice za sve što mu je potrebno (npr. nazive tvrtki, ustanova…)
Kao što je ukratko navedeno na stranici usmeno prevođenje ovo su tri vrste koje razlikujemo:
1. Konsekutivno prevođenje
Konsekutivno prevođenje dolazi od latinske riječi consecutio, što znači slijed, redoslijed. To je vrsta usmenog prevođenja kod koje prevoditelj govori tj. prevodi tek nakon što govornik završi. Koristi se kada sudjeluje manji broj osoba, kao što su npr. poslovni sastanci, razgovori kod odvjetnika, sklapanje braka u matičnom uredu, izlaganje poslovnih prezentacija i sl.
Ono se također koristi u bilateralnim susretima na najvišoj razini, u pregovorima, poslovnim razgovorima, konferencijama i sl.
Ovim načinom prevođenja koriste se i sudski tumači prilikom usmenog prevođenja na sudovima, kao i u postupcima kod javnog bilježnika u slučajevima npr. kada stranac otvara tvrtku u Hrvatskoj, pa mu je potrebno prevođenje cijelog postupka.
Kod ove vrste prevođenja jako je važno savladavati vještinu vođenja bilježaka. Naime, dok govornik govori prevoditelj stvara svoje bilješke na temelju kojih će obaviti prijevod tj. uz pomoć njih će osigurati da se komunikacijska poruka prenese iz jednog jezika u drugi. Zanimljiva je činjenica da svaki prevoditelj ima svoj način vođenja bilježaka.
Prevoditelj mora izvrsno poznavati oba jezika. Prilikom prevođenja može upotrijebiti standardni jezik, ali i žargon, dijalektizme, stručni leksik, eventualne poštapalice ili neverbalnu komunikaciju. Sam će procijeniti što će od toga upotrijebiti, a ako nije siguran uvijek će koristiti standardni jezik. Osim toga, mora imati veliko opće znanje, sposobnost koncentracije i pamćenja, te poznavati problematiku. Također, prevoditelj mora imati izraženu sposobnost javnoga nastupa i socijalne inteligencije.
Kod konsekutivnog prevođenja prevoditelj ne nosi slušalice na glavi i vidljiv je svima. Za razliku do simultanog prevođenja u kojem nosi slušalice na glavi i “sakriven” je u kabini.
U kojim situacijama se najčešće koristi konsekutivno prevođenje?
To su najrazličitije privatne i poslovne situacije koje zahtijevaju prijevod s hrvatskog na engleski jezik i obratno kao npr.:
- prijava novorođenčeta u matičnom uredu
- odlazak kod liječnika
- sklapanje braka u matičnom uredu
- predstavljanje poslovne prezentacije
- sudjelovanje u sudskim raspravama
- obavljanje razgovora za posao
- otvaranje tvrtke kod javnog bilježnika
- obuke, seminari i razne druge edukacije za zaposlenike
- konferencije, kongresi, simpoziji…
Jedan od najvećih nedostataka ove vrste usmenog prevođenja je vrijeme potrebno za prevođenje. To treba uzeti u obzir prilikom planiranja trajanja cjelokupnog događaja koji se prevodi, jer prevođenje dvostruko produžuje događaj.
Što može ometati konsekutivno prevođenje?
- nepripremljenost prevoditelja
- govornik koji ne zna ili ne želi jasno formulirati svoj tekst (pa prevoditelj ne može prevesti tekst jer ga nije ni čuo ili ga je krivo čuo), ovdje ubrajamo i loše retoričare i nepripremljene govornike
- prevoditelj koji se boji javnog nastupa
2. Simultano prevođenje
Simultano prevođenje je takva vrsta usmenog prevođenja kod kojeg prevoditelj istodobno sluša i govori. Tj. on u isto vrijeme sluša što govornik govori i s nekoliko sekundi zaostatka izgovara prijevod. Iz toga je jasno da prevoditelj mora imati izrazito jako razvijene vještine istodobnog slušanja, pamćenja, prevođenja i izgovaranja. Ono je simultano baš iz tog razloga – jer se u isto vrijeme i sluša i govori.
Prva simultana prevođenja odvijala su se tijekom poznatih nirnberških procesa.
Jedna od zanimljivosti simultanog prijevoda je ta da se ono uvijek obavlja u paru i to iz više razloga:
- prevoditelji se izmjenjuju svakih 20 minuta
- oba prevoditelja koncentrirano slušaju, pa mogu “uskočiti” drugome ako prvi ima tehničkih ili drugih problema
- oba prevoditelja imaju zajednički blok na kojem bilježe imena, brojeve i druge stvari koje se ne stignu zapisati tijekom govora
Ono se uvijek obavlja u specijalnoj kabini napravljenoj baš za svrhe simultanog prevođenja, uz korištenje slušalica i mikrofona.
3. Šaptani prijevod ili chuchotage
Šaptani prijevod ili chuchotage (šušotaž) koristi se pri prevođenju manjem broju ljudi (1-2 osobe). Provodi se tako da se osobi tiho, na uho, prevodi sve što govornik kaže. Obavlja se bez ikakve tehničke opreme. Često se primjenjuje za vrijeme kraćih skupova, jer ovakva vrsta usmenog prevođenja predstavlja veliki napor za prevoditelja. Naime, prevoditelj mora kontrolirati glasnoću svog govora: ako je preglasan može smetati i sebi i okolini, a ako je pretih može se dogoditi da ga ne čuju sve osobe kojima prevodi. Takva vrsta prevođenja može čak i smetati ostalim sudionicima događaja ako se obavlja preglasno, jer oni tada slušaju i izvorni govor i šaptani prijevod.
Koristi se npr. kada na konferenciji ili na sastanku sudjeluju jedna ili dvije osobe koje ne razumiju jezik. Prednost ovakve vrste usmenog prevođenja je to što nema gubitka vremena, kao kod konsekutivnog prevođenja. Primjenjuje kao alternativa simultanom ili konsekutivnom prevođenju.
Sve vrste usmenog prevođenja ukazuju na to da ga mora obaviti stručna osoba kojoj su priprema i kvaliteta prijevoda na prvom mjestu. Kada za svoje poslovne (ali i privatne) potrebe trebate vrhunskog konsekutivnog prevoditelja obratite mi se s povjerenjem.
